Gjuro u Tanzaniji

Evo došao je kraj. Pišući ovaj tekst sa jesenjskih 10tak stupnjeva u Zagrebu, došlo je vrijeme "eliminirati" Gjuru iz Tanzanije. Bez plakanja molim - vrlo vjerojatno će se reinkarnirati u nekom drugom obliku prikazujući prizore iz nekih drugih dijelova svijeta.

Ako me pitate kakvo vidim na boravak u Tanzaniji mogao reći - šareno. Probati ću vam dati par osobnih viđenja pa razmislite.

Vrijeme i klima

Vječito ljeto i prejako sunce. Počeo sam sanjati o sjevernim krajolicima (recimo Škotska ili Sandinavija). U Dar es Salaamu sam se vječito sakrivao od sunca (osim sa zaštitnim faktorom 50) i nikad na plažu prije 16:30. Indirektno sunce je također jako i opasno. U HR pomalo čudno gledaju moju djecu koja po "defaultu" na plaži oblače majice sa zaštitnim faktorom.

Vlažni period je nešto što se mora doživjeti jer se ne da opisati. Sav znoj ne isparava nego se cijedi niz tijelo. Dok ima vjetra je podnošljivo ali kad vjetar stane - pakao. Izlaz su klimatizirani prostori a djelomično se situacija da popraviti ventilatorom na (po)većoj brzini.

Priroda

Mora se priznati fascinantna je. Veliki prostori u nacionalnim parkovima su jednostavno jako lijepi, zanimljivi, egzotični... Isto se ne može reći i za urbane i ruralne dijelove Tanzanije. Prljavo, prašnjavo, neuredno i zbijeno, puno slum-ova (ali ipak zanimljivo). BTW Divlje životinje uglavnom se mogu vidjeti u nacionalnim parkovima, rijetko u urbanim ili ruralnim sredinama, osim recimo majmuna. More je vrlo toplo, plaže uglavnom pješćane, morskih pasa baš i nema (plitko).

I društvo

Radi se o vrlo miroljubivim i srdačnim ljudima ali... Možete se postaviti na trepavice ali se integrirati ne možete - kulturološke i imovinske razlike su jednostavno prevelike. Boja kože isto garantira da nema teorije kako ćete se jednostavno "umiješati" u društvo. Jezična barijera je također velika. Iako je služben, engleski im je jako slab (a čak su i neki zakoni pisani na engleskom pa ih se valjda stoga i ne drže). "Mwalimu" Nyrere ih je uspio ujediniti na platforni jezika ali im je engleski opao u poslijekolonijalnoj eri. Jako su spori a pogotovu na položaju službenika koji doslovce hodaju povlačeći stopala o podu. I logika im nije baš neka jača strana a sigurnost i zaštita na poslu znanstvena fantastika.

Veliki su lažovi i muljatori - uvijek odgovaraju potvrdno ali rijetko dobivate ono što tražite. Potrebita je velika kontrola onog što čine. A i poslodavci kažu kako jednostavno troše previše vremena smišljajući kako prevariti ili okrasti. Sve cijene bijelcima su duple. Čini mi se kako je u njihovoj kulturi normalno tražiti ili uzimati od onog tko ima pa takovo što ni ne smatraju krađom ili grijehom. Ali nije baš da ne znaju ili nemaju osjećaja za pravdu - jako često ima "ulične pravde" koja nerijetko završava i smrću.

Hrana

Osim poljoprivrednih proizvoda većina "zapakirane" hrane se uvozi. Mlijeko i mliječni proizvodi lokalno proizvedeni su loše kvalitete (kad pogledate one mršave krave na reportažama iz Afrike može se reći kako je to razumljivo). BTW Masaai piju mlijeko pomiješano sa krvlju (hvala, ne bih i nisam) po mojoj pretpostavci jer samog mlijeka nema dovoljno. Može se uživati u ekzotičnim voću kao što su papaje, mangoi, marakuje i mini banane. Banane imaju status priloga jelu. Gotovo sve voće beru ali i konzumiraju nedozrelo. Ono uvozno je vrlo skupo. Govedina, je loše kvalitete, svinjetina srednje a piletina je u redu. Riba je svježa i povoljna.

Kultura i zabava

Autor je uživao u sportskom jedrenju na 29er-u i katamaranima. Uvjeti su jako dobri a more je uvijek toplo (pa i nije strašno kad se jedrilica prevrne). Za veće jahte i jedrilice postoji par manjih otočića i Zanzibar za posjetiti (ali bez charter turizma). Postoje mogućnosti ronjenja (skoro cijela istočna obala Afrike je zaštićena koralnim grebenom) i kite-a, uglavnom na Zanzibaru.

Noćni život je slab. Nešto barova i diskoteka u kojima se teško obraniti od lokalnih sponzoruša i dama noći pa ne predstavlja neki osobiti užitak. Koncerti su rijetki (osim onih lokalnih "cover" bendova). Bijela zajednica sa vremena na vrijeme pokušava poboljšati situaciju sa kazališnim predstavama i mjuziklima skromne produkcije pa highlight ostaje otvorenje novog restorana.

Ekonomija

Kao bijelac (ili azijat, arap) može se lijepo profitirati životom u Africi ali morate imati "stomak" za to. Ljudi koji idu raditi u Tanzaniju imaju puno više znanja i vještina od lokalaca te vjerojatno neće ići tamo živjeti bez dobrog novčanog stimulansa. Skoro sve expate lokalci oslovljavaju sa "boss" bez obzira radili za njih ili ne. Ovisnost o vanjskoj radnoj snazi znači kako se dobar dio pomoći koju Tanzanija dobiva upravo troši na plaćanje iste - ali drugačije ne ide. Ono što je nama korupcija i nepotizam, to je njima manje više dio njihove kulture. Tako se ta pomoć uvelike gubi putem do onih kojima je stvarno potrebna - ako im netko može pomoći to su onda su prvenstveno oni sami. Za sada profitiraju oni malobrojni kojima ustvari i odgovara takovo stanje pa su pomaci naprijed maleni.

Za to vrijeme njihovi političari uživaju u izobilju. Imaju vozača i auto koje mijenjaju svake 4 godine. Na sjednice parlamenta se ide u Dodomu i isplaćuju se dnevnice koje su im pak najveća stavka u budžetu. Tanzanijci inače ne dolaze na workshopove ako im organizator (ne poslodavac) se ne ispati dnevnice. Pa čak i one organizirane u sklopu raznih programa pomoći. Idealno zanimanje za njih je biti policajac (korupcija) a jedno od najtraženijih noćni čuvar (da se može spavati). Biti vozač je isto tako popularno ili turistički vodič.

Politika

Imaju CCM koji drži otprilike 75% mjesta u parlamentu te kontrolira i policiju koja nije baš nježna prema opziciji koja opet polako raste. Vidjeti ćemo kako će to na kraju završiti. Tanzanija je jedina afrička država koja u postkolonijalnoj eri nije imala ratova.

I tako dalje... Koliko se da isčitati iz napisanog autor ne vidi ni čašu napola praznu.

Za one koji me ne poznaju i ako baš žele znati tko sam, neka me pokušaju pronaći na Photodoxovoj reportaži o brodu Liemba. I obratite pažnju što priča mladi nijemac koji putuje trećom klasom na brodu, to vam je otprilike Tanzanija.

A evo i slika iz Serengetija...





Serengeti ravni i život oko njih






...






Gnuovi (i zebre) borave u ovom dijelu godine na jugozapadu te se tijekom dana pokušavaju zaštititi od sunca u mršavim hladovinama. Ekipa iz parka pali travu kako bi što dulje zadržala migraciju u ovim područjima...






...






Ono što je fascinantno su nepregledne (i neprekidne) kolone gnuova i zebri...






...






...






Lavovi, neizbježne "zvijezde" showa zvanog Serengeti. Ovi se tu izležavaju blizu rijeke i čekaju na plijen … Koji se opet nalazi na 50 metara od njih i ne smije prići vodi. I tako to do mraka. A onda nered...






...






...






...






Sušno razdoblje i pad nivoa vode uz ljudske tvorevine rezultira zadržavanjem lešina mrtvih životina u rijeci. Smrdi za popizditi. Dodatak: Tu lijevo i nizvodno čekaju lešinari (svih veličina i vrsta)






Krokodili. Druga velika opasnost u rijeci. Ovaj "dovršava" ostakte gnua.






...






Čini se kako je dobro za kožu...






Evo dokaza kako su slonovi opasni i štetni po prirodu.

Na putu od Mwanze do Serengetija daju se vidjeti brojna naselja lokalaca. Fascinantno je kako to izgleda živjeti bez ikakve vodovodne infastrukture. Uz put se daju vidjeti ljudi (a i djeca) koji idu po vodu u ovakove bare. Služi za pranje odjeće kao i napoj stoke. BTW To je tako stoljećima.





...






...












…






…






…






Kuće okolnih sela su od blata i lokalno napravljene cigle.






...






...






Policajke se sakrile od sunca - veličina sražnjice otkriva koliko im dobro ide u životu. Tamo (i šire u Africi) je zanimanje biti policajac iznimno poželjno jer onda si postigao "sve" u životu - i živiš od "donacija". Ali onih ispod stola.